Andreas Panayiotou je londonski poduzetnik, bavi se nekretninama i težak je oko 400 miliona funti. Ima i jednu „manu“ - još nije naučio čitati! On boluje od disleksije, ali zato ima oštar um i fotografsko pamćenje.
Andreas Panayiotou je sin grčko-kiparskih imigranata. Odrastao je u londonskom East Endu, a u školskim danima je bio i talentovani bokser. Osim sporta i bokserskih treninga, za srednju školu ga veže i strah od prozivanja profesora da glasno čita.
"Sjećam se toga potpuno jasno. Učitelj hoda učionicom i proziva učenike. Strepim da ne prozove mene. Znojim se i nervozan sam. Prozvao je jednog učenika i okrenuo se prema meni", prisjeća se Andreas, napominjući kako će taj trenutak pamtiti cijelog života, jer je tada shvatio da ima problem. On je učio određene riječi napamet, ali nikada nije naučio tečno čitati. Sa 14 godina je napustio srednju školu, shvativši da kroz život treba ići drugim putem.
Uprkos nedostatku obrazovanja, Andreas Panayiotou je postigao nevjerovatan poslovni uspjeh. Počeo je radeći za svoga oca, a od prve ušteđevine je kupio malo imanje koje je polako pretvarao u stanove. Danas ovaj poduzetnik disleksičar posjeduje poslovno carstvo nekretnina vrijedno oko 400 miliona funti. Živi na ogromnom imanju, putuje u 40 miliona funti vrijednom avionu, plovi 12 miliona funti vrijednom jahtom, a tu i tamo uskoči i u dva aviona Cesna Citation koje, također, posjeduje, piše Daily Mail.
Panayiotou vjeruje kako mnoge od ovih stvari nikada ne bi imao da ne boluje od disleksije. On tvrdi kako sve što je postigao i njegova oštra disciplina proizlaze upravo iz nesposobnosti i sramote koju je doživljavao u srednjoj školi zbog toga što nije znao čitati. Andreas smatra kako disleksija čovjeku na jednoj strani uzme, ali na drugoj nešto i da. Njemu je dala fotografsko pamćenje.
"Ja imam fenomenalnu memoriju. Disleksija me je učinila savršeno fokusiranim. Mogu vam tačno reći gdje je svako odijelo u mom ormaru, svaki automobil u mojoj garaži. Mogu se sjetiti poslovnih rezultata mojih hotela koji su mi prijavljeni prije tri mjeseca", ističe Andreas.
Londonski milioner zaključuje kako je 1970-ih, kada je on odrastao, djeci oboljeloj od disleksije bilo puno lakše nego danas, jer su danas poslovi mnogo sofisticiraniji, pa ih je bez čitanja nemoguće odrađivati.
"Ne želim nijednom djetetu ono kroz što sam ja prošao", zaključuje Andreas Panayiotou.
Andreas Panayiotou je sin grčko-kiparskih imigranata. Odrastao je u londonskom East Endu, a u školskim danima je bio i talentovani bokser. Osim sporta i bokserskih treninga, za srednju školu ga veže i strah od prozivanja profesora da glasno čita.
"Sjećam se toga potpuno jasno. Učitelj hoda učionicom i proziva učenike. Strepim da ne prozove mene. Znojim se i nervozan sam. Prozvao je jednog učenika i okrenuo se prema meni", prisjeća se Andreas, napominjući kako će taj trenutak pamtiti cijelog života, jer je tada shvatio da ima problem. On je učio određene riječi napamet, ali nikada nije naučio tečno čitati. Sa 14 godina je napustio srednju školu, shvativši da kroz život treba ići drugim putem.
Uprkos nedostatku obrazovanja, Andreas Panayiotou je postigao nevjerovatan poslovni uspjeh. Počeo je radeći za svoga oca, a od prve ušteđevine je kupio malo imanje koje je polako pretvarao u stanove. Danas ovaj poduzetnik disleksičar posjeduje poslovno carstvo nekretnina vrijedno oko 400 miliona funti. Živi na ogromnom imanju, putuje u 40 miliona funti vrijednom avionu, plovi 12 miliona funti vrijednom jahtom, a tu i tamo uskoči i u dva aviona Cesna Citation koje, također, posjeduje, piše Daily Mail.
Panayiotou vjeruje kako mnoge od ovih stvari nikada ne bi imao da ne boluje od disleksije. On tvrdi kako sve što je postigao i njegova oštra disciplina proizlaze upravo iz nesposobnosti i sramote koju je doživljavao u srednjoj školi zbog toga što nije znao čitati. Andreas smatra kako disleksija čovjeku na jednoj strani uzme, ali na drugoj nešto i da. Njemu je dala fotografsko pamćenje.
"Ja imam fenomenalnu memoriju. Disleksija me je učinila savršeno fokusiranim. Mogu vam tačno reći gdje je svako odijelo u mom ormaru, svaki automobil u mojoj garaži. Mogu se sjetiti poslovnih rezultata mojih hotela koji su mi prijavljeni prije tri mjeseca", ističe Andreas.
Londonski milioner zaključuje kako je 1970-ih, kada je on odrastao, djeci oboljeloj od disleksije bilo puno lakše nego danas, jer su danas poslovi mnogo sofisticiraniji, pa ih je bez čitanja nemoguće odrađivati.
"Ne želim nijednom djetetu ono kroz što sam ja prošao", zaključuje Andreas Panayiotou.
No comments:
Post a Comment